U Njemačkoj slavisti još ne znaju dovoljno o Petru Drugom Petroviću Njegošu, iako je poznat i prevođen, kaže Gabrijela Šubert (Gabriella Schubert) iz Berlina, profesorka na Univerzitetu u Jeni, učesnica osmih Njegoševih dana u Kotoru. Ova slavistkinja i balkanološkinja na ovoj manifestaciji je iznijela referat sa temom „Tito i Sava Kovačević protiv fašista: Narodna pjesma `Most preko Neretve`“, koja se sjajno uklopila u glavne teme skupa: „Antifašistički diskurs i hronotop logora u (južno)slovenskim književnostima i kulturama” i „Kult revolucije i strategije njegove izgradnje u umjetničkim i neumjetničkim tekstovima (južno)slovenskih autora”.
– Bavila sam se narodnim pjesmama nastalim za vrijeme Drugog svjetskog rata, a posebnu pažnju posvetila sam narodnoj pjesmi „Most preko Neretve”. Tito i Sava Kovačević ratuju protiv fašista i oni integrišu mit o ugradnji žene u zidove građevine, kao što je slučaj sa „mladom Gojkovicom” u epskoj pjesmi „Zidanje Skadra”, a u ovoj pjesmi se to upotrebljava u drugačijem smislu. Mlad proleterski par prepliva Neretvu i drži ponton koji gradi Tito, kako bi omogućio prelazak ranjenika na drugu stranu rijeke. Dvoje mladih na kraju tragično završavaju svoje živote, „ugradivši ih” u most na Neretvi, vrlo zanimljiva pjesma, objašnjava Gabriela Šubert u razgovoru za „Dan”.
Bavi se različitim temama, pored ostalog i Njegošem, čijim je likom i djelom oduševljena. U mladosti je često bila u Crnoj Gori kao studentkinja, već u to vrijeme je upoznala Njegoša kroz njegovo djelo „Gorski vijenac”, koje je je za ljude sa Zapada „najjednostavnije”, dok je djelo „Luča mikrokozma”, kaže Šubert, „već komplikovano”. Spjev-drama „Gorski vijenac” je tri puta preveden na njemački, tim djelom se puno ljudi bavilo, ali njegošologa ima malo u svijetu i oni svakako moraju da sarađuju, kaže Gabrijela.
Ona dodaje da su „Njegoševi dani” lijepa prilika da slavisti, koji se njime bave, budu zajedno i da razmišljaju o našem velikanu.
– Njegoš nas fascinira svojom mudrošću, bio je relativno mlad i sve što je rekao tokom svog kratkog vijeka, bilo je kao da govori kao jedan mudar stari čovjek. Sve što je govorio u svoje vrijeme vrlo je aktuelno, čak i u političkom smislu. Nažalost, ima problema između hrišćana i pripadnika drugih religija, ne samo ovdje, u čitavom svijetu.
Jezik više nije baza za identifikaciju, bivši jezici Jugoslavije su toliko bliski, da ne bi trebalo da to bude sad problem. Bošnjački jezik nije postojao nekad, ponovo su se pojavili mnogi turcizmi u jeziku, iako dugo vrijeme nisu upotrebljavani. U redu je da se to ponovo razvija i testira u svakodnevnom govoru, pa da se kasnije svi jezici objedine kroz jedan zajednički, to je pravilno, nadam se da će tako i biti, poručuje Šubert. Objašnjava da je njemački univerzitetski centar Jena, u kome predaje studentima na Odsjeku za slavistiku, mjesto u kome je Vuk Karadžić dobio doktorat, što je još jedna njena poveznica sa ovim krajevima.
M.D.Popović